Kako koristimo izvore

Za tvrdnje o djelovanju i sigurnosti čajeva oslanjamo se na regulatorne i stručne izvore. Ovdje objašnjavamo kojim redom ih koristimo i kako ih navodimo.

Redoslijed izvora

Regulatorna tijela i službene monografije. Monografije Odbora za biljne lijekove Europske agencije za lijekove (EMA/HMPC), mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i druga regulatorna tijela. Ovo su prvi izvori za sigurnost, kontraindikacije i interakcije.
Javnozdravstvene i stručne ustanove. Na primjer američki NCCIH (dio Nacionalnih instituta za zdravlje, NIH), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i nacionalne zdravstvene ustanove.
Sustavni pregledi istraživanja. Pregledi koji objedinjuju više studija, primjerice Cochrane pregledi. Pokazuju što istraživanja zajedno govore, a ne samo jedno od njih.
Pojedinačna istraživanja. Koristimo ih oprezno i navodimo ograničenja: broj ispitanika, je li riječ o istraživanju na ljudima ili u laboratoriju te je li ispitivan čaj ili koncentrirani ekstrakt.
Referentna i botanička literatura. Za nazive, dijelove biljke, podrijetlo i način obrade.

Što ne koristimo kao dokaz

Blogove, webshopove, forume, reklamne tekstove proizvođača i društvene mreže ne koristimo kao dokaz za zdravstvene tvrdnje. Mogu nam pomoći da razumijemo što ljudi pitaju, ali ne i da odgovorimo je li nešto točno.

Tradicionalna i dobro utvrđena uporaba

Europska agencija za lijekove za biljne pripravke razlikuje dvije kategorije. „Dobro utvrđena uporaba“ temelji se na znanstvenoj literaturi koja pokazuje djelotvornost i sigurnost. „Tradicionalna uporaba“ temelji se na dugotrajnoj primjeni (najmanje 30 godina, od čega 15 u Europskoj uniji) i uvjerljivosti djelovanja, a ne na kliničkim dokazima. Kad navodimo EMA monografiju, uvijek napišemo o kojoj se kategoriji radi.

Čaj nije isto što i ekstrakt

Mnoga istraživanja ispituju koncentrirane ekstrakte, kapsule ili eterična ulja, a ne čaj kakav se pije kod kuće. Rezultati se zato ne mogu izravno prenijeti na šalicu čaja — i to uvijek naglašavamo.

Kako navodimo izvore

Izvori su navedeni na dnu svakog teksta, numerirani redoslijedom kojim se pojavljuju, s poveznicom na izvornik. Brojevi u tekstu vode na odgovarajući izvor. Uz popis navodimo datum zadnje provjere izvora.

Kad se izvori ne slažu

Ako se izvori razlikuju, prednost dajemo novijem i strožem izvoru te navodimo razliku. U pitanjima sigurnosti — posebno u trudnoći, tijekom dojenja i kod djece — biramo oprezniji zaključak.

Kako biramo teme i pišemo tekstove, opisano je u uredničkoj politici.