Med, limun i drugi dodaci čaju: kada i kako ih dodati

Često se može pročitati da vrući čaj „uništava“ med. Stvarnost je nijansiranija. Europska direktiva o medu propisuje da med koji se prodaje ne smije biti zagrijavan tako da se prirodni enzimi unište ili znatno inaktiviraju. Kao pokazatelje svježine i zagrijavanja koristi aktivnost enzima dijastaze i sadržaj spoja HMF ^[2]. Ta se pravila odnose na med kao proizvod, a ne na šalicu čaja.

U istraživanju zagrijavanja meda aktivnost dijastaze padala je s višom temperaturom. Kratko zagrijavanje, 15 minuta na 50–80 °C, ipak nije bitno narušilo kvalitetu meda. Samo je malo povećalo HMF i smanjilo aktivnost enzima ^[3].

Praktično: med dodajte kad čaj malo odstoji i više nije kipuć. Tako će se bolje osjetiti njegova aroma. Nema dokaza da med u čaju koji nije vruć ima zdravstvenu prednost.

Kad u crni čaj iscijedite limun, napitak posvijetli. Tamni pigmenti nastali oksidacijom lista reagiraju na kiselinu i malo promijene strukturu, pa čaj postane svjetliji ^[4].

Kod nekih biljnih čajeva promjena je još vidljivija. Čaj od plavog cvijeta leptirastog graška (Clitoria ternatea) nakon kapi limuna promijeni boju iz plave u ljubičastu^[4].

Limun dodajte kad izvadite listove ili vrećicu. Kiselina pojačava osjećaj svježine, a kod jakog crnog čaja ublaži trpkost. Ako čaj pijete s mlijekom, limun ne dodajte, jer kiselina može zgrušati mlijeko.

Međunarodna norma za pripremu čaja za kušanje, ISO 3103, opisuje dodavanje mlijeka samo za crni čaj. Kad se mlijeko stavi prvo, čaj se ulijeva na njega da se mlijeko ne opari. Ako se mlijeko dodaje poslije, najbolji rezultati postižu se kad je čaj na 65–80 °C ^[5]. Ta norma služi za stručno kušanje, ali dobro pokazuje da redoslijed i temperatura utječu na okus.

Koji čajevi najbolje podnose mlijeko, objašnjavamo u vodiču koji čaj piti s mlijekom.

Začini daju čaju toplinu i punoću. Najčešći su đumbir, cimet, klinčići, kardamom i zvjezdasti anis. Cijele začine stavite zajedno s čajem ili ih kratko prokuhajte u vodi pa njome prelijte čaj. Mljeveni začini brže otpuštaju okus, ali zamute napitak.

• Đumbir. Nekoliko kriški svježeg korijena može se dodati crnom ili zelenom čaju ili pripremiti zasebno. Pripremu i oprez opisujemo u članku o čaju od đumbira.
• Cimet. Kasija cimet sadrži relativno mnogo kumarina, tvari koja kod posebno osjetljivih osoba već u manjim količinama može oštetiti jetru. BfR zato preporučuje umjerenu upotrebu kasija cimeta, a onima koji ga često koriste u većim količinama savjetuje cejlonski cimet s malo kumarina ^[6]. Štapić cimeta u šalici čaja povremeno nije problem.
• Klinčići, kardamom, anis. Jakog su okusa, pa su dovoljna jedan do dva komada po šalici.

Šećer se najbolje otapa u vrućem čaju, pa ga dodajte odmah nakon pripreme. Kod ledenog čaja zasladite dok je napitak još topao. Sirupi poput javorovog ili agave mijenjaju okus više od šećera i bolje odgovaraju jačim, crnim čajevima. Ako čaj zaslađujete svakodnevno, isplati se postupno smanjivati količinu da biste osjetili okus samog čaja.