Čaj od komorača: priprema, djelovanje, koliko se smije piti i nuspojave

Komorač je biljka iz porodice štitarki, u kojoj su i mrkva, celer, kopar i anis. Za čaj se ne koristi gomolj koji jedemo kao povrće, nego zreli suhi plodovi. To su izdužene, rebraste „sjemenke“ zelenkaste do sivosmeđe boje.

EMA ima zasebne monografije za slatki i gorki komorač. Obje vrste imaju iste tradicionalne primjene i ista sigurnosna ograničenja ^[1,2]. Slatki komorač je blaži, a gorki ima izraženiji, oštriji okus.

Za odrasle EMA monografija navodi ovu pripremu ^[1]:

1. Neposredno prije pripreme zgnječite oko 1,5 g sjemenki (otprilike čajnu žličicu), u mužaru ili plosnatom stranom noža. Tako se lakše oslobađa aroma.
2. Prelijte s 250 ml kipuće vode.
3. Poklopite i ostavite 15 minuta, a zatim procijedite.

Poklopac zadržava aromatične tvari u šalici. Čaj se može piti nezaslađen jer je prirodno slatkastog okusa.

Okus podsjeća na anis i sladić. Gorčine gotovo nema, pa je komorač jedan od pristupačnijih biljnih čajeva. Često se miješa s kamilicom, anisom ili kimom u čajne mješavine za probavu.

Ljudi ga najčešće piju nakon obilnog obroka, kod osjećaja napuhanosti. Za tu svrhu komorač se prirodno uspoređuje s đumbirom: komorač je blaži i slađi, a čaj od đumbira ljutkast i jači.

EMA je plod komorača ocijenila kao tradicionalni biljni lijek za tri primjene ^[1]:

• blage grčevite probavne tegobe, uključujući nadutost i vjetrove;
• blage grčeve povezane s menstruacijom;
• kao sredstvo za iskašljavanje kod kašlja uz prehladu.

Ako vas zanima usporedba komorača s drugim biljkama kod nadutosti i težine nakon jela, pogledajte vodiče čaj za probavu i čaj za želudac.

Za odrasle i adolescente monografija navodi jednu šalicu (1,5 g ploda) tri puta dnevno, odnosno najviše 4,5 g na dan. Uporaba je ograničena na najviše dva tjedna^[1]. Ako tegobe ne prolaze ili se pogoršavaju, treba se javiti liječniku ili ljekarniku ^[1].

Ograničenje trajanja povezano je s estragolom, prirodnim sastojkom komorača. U pokusima na glodavcima estragol se pokazao genotoksičnim i kancerogenim. Zato EMA preporučuje da izloženost estragolu u općoj populaciji bude što niža ^[1]. To ne znači da je povremena šalica opasna. Komorač ipak nije čaj koji bi trebalo piti svakodnevno mjesecima.

Čaj od komorača dugo se davao dojenčadi s grčevima i vjetrovima. Današnji izvori su oprezniji:

Sustavni pregledi istraživanja o dojenačkim kolikama našli su neke ohrabrujuće rezultate s pripravcima komorača. Autori ipak ističu da sva istraživanja imaju ozbiljne nedostatke i da se ne mogu donijeti čvrsti zaključci ^[5,4].

Ako beba puno plače, posavjetujte se s patronažnom sestrom ili pedijatrom. Hitnu pomoć potražite ako je plač slab, piskav ili neuobičajen za vaše dijete ^[3].

Komorač može izazvati alergijske reakcije na koži ili u dišnom sustavu ^[1]. Ne smiju ga koristiti osobe preosjetljive na komorač ili anetol, ni osobe alergične na druge biljke iz porodice štitarki: anis, kim, celer, korijandar i kopar ^[1]. Zbog unakrsne reakcije ne preporučuje se ni osobama alergičnima na pelud pelina^[1].

Interakcije s lijekovima nisu prijavljene, a slučajevi predoziranja nisu zabilježeni^[1].

Sigurnost komorača u trudnoći i dojenju nije utvrđena. EMA zato ne preporučuje njegovu uporabu u tim razdobljima ^[1]. Za trudnice i dojilje EMA postavlja posebno nisku granicu unosa estragola. Navodi i da aktivni sastojak trans-anetol prelazi u majčino mlijeko^[1]. Iako se čaj od komorača često preporučuje dojiljama, prije uporabe se posavjetujte s liječnikom ili ljekarnikom.