Čaj za probavu: koje vrste imaju smisla, kada ih piti i kada biti oprezan

Granica nije oštra, ali pomaže u izboru čaja. Ovaj vodič bavi se tegobama niže u probavnom sustavu: osjećajem punoće nakon jela, nadutošću, vjetrovima i neredovitom stolicom. Za žgaravicu, mučninu i bol u gornjem dijelu trbuha pogledajte vodič čaj za želudac. Ondje objašnjavamo i zašto menta kod žgaravice može odmoći.

Isti simptom može imati vrlo različite uzroke. Nadutost može biti posljedica plinova iz hrane i gaziranih pića ili gutanja zraka. Mogu je uzrokovati i zatvor, nepodnošenje hrane, celijakija ili sindrom iritabilnog crijeva ^[8]. Čaj ne utječe ni na jedan od tih uzroka.

Sve biljke u tablici imaju EMA monografiju sa statusom tradicionalne uporabe. To znači da se ocjena temelji na dugogodišnjoj primjeni, a ne na kliničkim studijama.

Za osjećaj punoće i usporenu probavu EMA navodi korijen maslačka s nadzemnim dijelom^[5]. Za nadutost i vjetrove navodi komorač, kamilicu, đumbir, mentu i stolisnik ^[2,1,3,4,6]. Gorke biljke poput maslačka i stolisnika tradicionalno se koriste i kod slabog apetita^[5,6].

Izbor u praksi najčešće ovisi o okusu i podnošljivosti. Komorač i kamilica su blagi. Menta je osvježavajuća, ali kod sklonosti žgaravici nije dobar izbor ^[4]. Đumbir je ljut i kod nekih izaziva žgaravicu ^[3]. Maslačak je izrazito gorak.

Uz čaj, kod nadutosti NHS preporučuje manje i češće obroke, polagano jedenje zatvorenih usta, redovitu tjelesnu aktivnost te manje gaziranih pića, alkohola i kofeina iz kave i čaja^[8]. Crni i zeleni čaj zato nisu najbolji izbor kod nadutosti.

Za većinu biljaka nema dokazanog „idealnog“ trenutka. Ljudi ih najčešće piju nakon obroka, kad osjete težinu, i to je razumna praktična navika. Neke monografije ipak navode vrijeme: stolisnik se pije između obroka ^[6]. Za stolisnik kod slabog apetita tekući pripravci uzimaju se 30 minuta prije jela ^[6].

Monografije ograničavaju i trajanje. Ako blage probavne tegobe ne prođu za oko dva tjedna uporabe, treba se javiti liječniku ili ljekarniku^[2,3,4,5,6].

Kod zatvora čaj sam po sebi nije glavno rješenje. Najčešći uzroci su premalo vlakana, premalo tekućine, premalo kretanja, odgađanje odlaska na toalet, promjene rutine i nuspojave lijekova^[9]. NHS zato prvo preporučuje:

• dovoljno vode i druge tekućine;
• postupno povećanje vlakana (voće, povrće, žitarice, zobene pahuljice, laneno sjeme);
• svakodnevno kretanje i redovito vrijeme za toalet ^[9].

Topli biljni čaj može biti dio dovoljnog unosa tekućine. Ako promjene prehrane i načina života ne pomognu, ljekarnik može savjetovati prikladan laksativ ^[9].

List sene ima drugačiji status od ostalih biljaka u ovom vodiču. EMA ga ne vodi kao tradicionalnu, nego kao dobro utvrđenu uporabu i to isključivo za kratkotrajno liječenje povremenog zatvora ^[7]. Sena je stimulirajući laksativ. Neki „čajevi za probavu“ ili „za čišćenje“ sadrže je, pa vrijedi pročitati sastav na pakiranju.

Sena može izazvati bolove i grčeve u trbuhu i proljev, osobito kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva ^[7]. Nije sredstvo za mršavljenje ni za „čišćenje“ organizma.

Za većinu biljaka iz ovog vodiča sigurnost u trudnoći i dojenju nije utvrđena, pa ih EMA kao ljekovite pripravke ne preporučuje^[2,4,5,6]. Za đumbir EMA iz opreza savjetuje izbjegavanje u trudnoći ^[3]. Sena je u trudnoći i dojenju kontraindicirana ^[7]. Zatvor je u trudnoći čest, a promjene prehrane i načina života sigurne su za isprobati ^[9].

Kod djece monografije postavljaju dobne granice: komorač i menta ne preporučuju se mlađima od 4 godine ^[2,4], maslačak i stolisnik mlađima od 12^[5,6], a sena je kontraindicirana mlađima od 12^[7].