Najpoznatije zemlje i regije čaja: Kina, Japan, Indija, Šri Lanka i druge

Svi pravi čajevi nastaju od iste biljke, čajevca (Camellia sinensis). Kineska podjela razlikuje šest glavnih skupina: zeleni, crni, oolong, tamni, bijeli i žuti čaj. Razlika je u obradi, posebno u stupnju oksidacije ^[2]. Vrste čaja zato dijelimo prema obradi, kao u našoj sekciji o vrstama čaja, primjerice zeleni i crni čaj.

Podrijetlo je dodatna os. Ono govori o klimi, nadmorskoj visini, sorti i lokalnoj tradiciji proizvodnje, a sve to utječe na okus. Darjeeling je, primjerice, regija, a ne vrsta čaja.

Prema FAO-u, svjetska proizvodnja čaja porasla je s oko 2,5 milijuna tona 1994. na 7,1 milijun tona 2024. ^[1].

• Kina je najveći proizvođač, s više od polovice svjetske proizvodnje, oko 3,74 milijuna tona 2024. Proizvodi i oko 90 % svjetskog zelenog čaja ^[1].
• Indija je drugi proizvođač, s 1,31 milijun tona 2024. ^[1].
• Kenija je treći proizvođač, s rekordnih 0,6 milijuna tona ^[1].
• Šri Lanka je 2024. proizvela 0,27 milijuna tona ^[1].

Na međunarodno tržište ide samo oko četvrtine proizvodnje. Najveći izvoznik je Kenija s 25 % svjetskog izvoza, zatim Kina s 21 % i Indija s 14,3 %. Crni čaj čini oko 55 %, a zeleni oko 33 % proizvodnje^[1].

Kina je jedina zemlja koja u velikim količinama proizvodi svih šest skupina čaja. Iz pokrajine Fujian, iz planina Wuyi, potječe Lapsang Souchong, prvi crni čaj u povijesti. Keemun (Qimen) crni čaj prvi je put proizveden 1875. godine ^[2].

Tamni čajevi tipični su za više pokrajina: Anhua iz Hunana, Liu Pao iz Guangxija, tibetski čaj Ya An iz Sichuana i pu-erh iz Yunnana ^[2]. Pu-erh je fermentirani čaj od lista sorte čajevca s krupnim listom, porijeklom iz Yunnana, a postoji kao sirovi i zreli ^[3].

Japan je poznat po zelenom čaju. Prema japanskom ministarstvu poljoprivrede, najveća područja uzgoja po površini su prefekture Shizuoka, Kagoshima, Mie, Kyoto i Fukuoka. Prve tri čine oko 70 % površine pod čajem. Kagoshima je 2024. i 2025. prvi put od početka statistike preuzela prvo mjesto po proizvodnji ^[4].

Najpoznatiji japanski stilovi su sencha, gyokuro i matcha.

Assam je najveća čajna regija Indije. Većina grmova raste na ili blizu razine mora, u dolini rijeke Brahmaputre. Assam daje više od polovice indijskog čaja, a poznat je po jakom, sladnom crnom čaju ^[2].

Darjeeling u Zapadnom Bengalu poznat je po sezonskim berbama (first i second flush) i nježnijem, aromatičnom crnom čaju ^[9]. Više u vodiču first flush i second flush.

Nilgiri na jugu Indije treća je poznata indijska regija.

Cejlonski čaj dolazi iz sedam regija, svaka s vlastitom kombinacijom klime i terena^[8]. Šri Lanka je prvenstveno poznata po crnom čaju.

• Nuwara Eliya ima najvišu prosječnu nadmorsku visinu i daje najsvjetliji cejlonski čaj, zlatne boje i nježnog mirisa ^[5].
• Uva je izložena vjetrovima obaju monsuna i daje izrazito aromatičan čaj^[6].
• Ruhuna je nizinska regija, na najviše 600 m, poznata po traženim „tipsima“, vrhovima pupoljaka ^[7].
• Ostale regije su Dimbula, Kandy, Uda Pussellawa i Sabaragamuwa^[8].

Kenija je najveći svjetski izvoznik čaja ^[1]. Bere se pretežno ručno, „dva lista i pupoljak“, većinom na malim posjedima, a proizvodi se uglavnom crni čaj metodom CTC ^[10]. Takav sitni čaj brzo daje jak napitak i čest je sastojak mješavina i vrećica. Više o tome u vodiču oznake lista na čaju.

Tajvan je poznat po oolong čajevima. Jedan od najpoznatijih je Oriental Beauty, koji nastaje od lista na koji djeluje mali kukac, zelena cikada, a ima aromu zrelog voća i meda ^[11]. Više o tome u članku o oolong čaju.

Čaj se proizvodi i u Vijetnamu, koji je nakon Kine jedan od većih proizvođača zelenog čaja, te u Turskoj, koja je treći potrošač čaja na svijetu, iza Kine i Indije ^[1].